subota, 09.01.2010.

Hello, Jack speaking!

Zdravo svima!
Imam jednu bitnu obavijest za vas, ali nemojte se uzrujati ili previše zabrinuti. Ja sam ozdravio, ali Chlo je sada u bolnici već neko vrijeme, tako da...
Ovaj blog nema smisla bez nje, u biti život nema smisla bez nje. Svi se nadamo da će ona uskoro biti bolje, ali šanse za to nisu velike. Mislim, ona će biti bolje, pa ona je žena zmaj, ali treba joj dugoročni oporavak.
Uskoro izlazi iz bolnice. Ne smijem vam reči što joj je... ali dok ona ne bude sposobna napisati koju suvislu rečenicu, ovaj blog se ukida.
Pozdrav svima.

ponedjeljak, 14.12.2009.

Kratki predah...skroz kratki!

Dragi naši čitatelji (ima vas jelda),
Jack i ja moramo uzeti kratki predah :( .
On ima gripu, a ja moram odgovarati još 10-tak predmeta jer sam ja prije imala gripu. :(
Sljedeći tjedan se vraćamo.
Pusseeee

P.S. Suori ide dalje, ona će dobiti zasluženi početak, i to uskoro ;)

srijeda, 02.12.2009.

Chloina anketa (linkovi za blogove su vam lijevo, u drugom boxu)

Koji od mojih blogova želite da oživim? Cissdorie Potter Dark Oracle (Minnas) Arday Lestrange Cassidy Jones Sammy Cassidy Saunielle Destiny Maybe Lara Maria Current Results

Kao što piše u anketi, linkovi za blogove su sa strane, možda neki od njih i znate...ugl ako želite posjetite, malo bacite oko i glasajte za onaj koji vam se dopadne i taj blog će dobiti svoj nastavak.

subota, 21.11.2009.

A Song For Jeffrey

Provela sam par ugodnih tjedana u društvu Cullenovih, koji su nažalost nakon zimskih praznika morali otići natrag u svoja mjesta boravka, zajedno sa Jacobom Blackom. Vraćanje u Hogwarts nije bilo opcija, makar i imala samokontrolu bolju čak i od Belline. Premalo se znalo, zapravo ništa, o vampirima koji su prije bili čarobnjaci i nismo mogli riskirati.
Čarobnjačkim svijetom se proširila tragična vijest da me rastrgao medvjed, dok sam se šetala šumom sa svojom sestrom, i svi su bili uvjereni u to, čak i moji najbliži. Braco i seka čak nisu morali glumiti tugu, toliko ih je potresla moja promjena i ostanak u Forksu, da su izgledali kao da sam umrla.
Pa, umrla na neki drugi način.
Svi su se složili da bih ja trebala ostati sa Charlijem, s kojim je već nekoliko dana boravila Nauhelova borbena polusestra Asui. Naravno, vukovi će paziti i na nas, i na Charlieja.
Uz Jasperovu pomoć izmislila sam nam tajne identitete, Chlo i Minnas Axeforth, čiji su roditelji bili Charlijevi rođaci i zato ih je prihvatio. Nas, a ne njih, ma još mi se teško priviknuti na to.
Upisao nas je u srednju školu Forks, drugo polugodište prvog razreda, kao samozatajne sestre blizanke.
Grozne pripreme su tekle kako bi se mi navikle na učenje bezjačkih bezvezarija. Srećom po nas, bile smo jako pametne, meni nije trebalo ništa sna i bile smo sklone smijanju bezjačkih objašnjenja raznih misterija.
Prvi dan škole sam bila nevjerojatno prestrašena, kao da će me školski kolege pojesti. Asi se naravno, ničeg nije bojala, ili to uopće uopće nije pokazivala.
Alice je opet predvidila stanje burze i naši imaginarni roditelji u od mrtvih postali mrtvi bogataši. Charlieva kuća je totalno razrušena, jer smo kupile još 3 kuće oko njegove i od tog svega je nastala jedna ogromna kućerina, prije vila (stanovnici tih kuća su slučajno dobili odlične poslove u drugim krajevima svijeta).
Asina moć je bila u tome što je ljude mogla natjerati da povjeruju u bilo što, tako su i nastali naši roditelji, uvjerivši tisuće ljudi da su ih poznavali i bili im dobri i dragi prijatelji. Ona je tu svoju moć često koristila kako bi nagovorila Charlieja na nešto u vezi nje ili mene i zato sam ju jako voljela. Zapravo, mi smo se složile čim smo se prvi put vidjele, bile smo toliko slične i na obadvije se netko utisnu (Seth na nju, Jack na mene).
Carlisle je otkrio da vampiri koji su prije bili čarobnjaci imaju sposobnost reprodukcije, što znači, ajmo to tako reči, mogu imati potomstvo. To me jako razveselilo, ali znam da je rastužilo Rosalie, jer je i ona željela imati dijete. Nitko još nije znao imam li ja kakvu posebnu moć, ništa se čudno nije događalo, osim što mi čarobni štapić nije više trebao da bih izvodila čarolije.
Esme nam je dala ključeve svoje kuće i rekla da ju možemo koristiti kad god želimo. Prije toga je izljubila i Asi i mene, i oprostila se s nama kao da gubi dvije kćerke,
Da se ja vratim na prvi dan škole. Izvadila sam svu svoju robu iz ormara, a imam stvarno puno odjeće (Alice :D) i uredno ju složila na krevet. Stvarno nisam znala što bih obukla, željela sam se svima svidjeti i biti lijepa, ali ne i zastrašujuća.
Asi je cupkala nogom u svojoj sobi i nervozno coktala. Znala sam da se ona već spremila i sigurno izgleda odlično, a ja još nisam imala pojma što da obućem.
Na kraju sam izabrala sive tajice, smeđe uggsice, bijelu majicu bez rukava na koju sam stavila crveni pulover sa 3 gumba koja sam zakopčala, bijelu faux pearl ogrlicu i takve ogromne naušnice, što je super izgledalo na bijelu majicu i smeđi kaputić u obliku zvona, koji je izvrsno pasao na uggsice.
Kada sam se konačno obukla, nisam bila zadovoljna i htjela sam se presvući, ali shvatila sam da nemam vremena. Nešto je nedostajalo.
Tada je ušla Asi i dobacila mi štitnike za uši.
Tad sam znala da sam savršena.
Vampirstvo (ccc) me i nije toliko promjenilo, još uvijek sam imala problema s oblačenjem, samo mi je sada nekako sve ljepše stajalo.
Seth i Jack su nas došli pokupiti na svojim motorima. Charlie bi prigovorio, ali Asi ga je već uvjerila da mu je drago što nas oni vode u školu.
Dobro sam promotrila Asi kad smo izlazile iz kuće. Bila je nekako mračna, mistična. Sva u crnom, sa torbom preko ramena poput moje, sa jednom razlikom, njena je bila crna na skeleanimalse, a moja je bila crna na hello kitty...
2 harley davidsona koja su već proživjela sve i svašta su se zaustavila pred našim prilazom. Jack je sišao, skinuo kacigu, podigao me u zrak i zavrtio oko osi, spustio i zagrlio. Potapšala sam ga po leđima i dopustila mu da mi stavi rozo smeđu kacigu koju je nabavio samo za mene.
Nakon katastrofe sa Drakeom, koji mi je bio prvi pravi dečko, više nisam dopuštala dečkima da mi tako brzo priđu. Pa, tek mi se mjesec dana 'udvara', ima još vremena.
Moja 'sestra' nije bila tako karakterna kao i ja, ona se već dobrano šlatala sa Sethom kad sam bacila pogled na njih.
Sjela sam na motor i nonšalantno si popravila kacigu, kako bi stajala u savršenoj ravnini. Ah, kako mi je Alice tada nedostajala.
Zagrlila sam Jacka na oproštaju, potpuno prijateljski, dobro, možda sam ga malo predugo držala (ah), i dala Sethu 'šaku ruke' kako je on uvijek govorio.
Nervozno smo otišle do ravnateljeva ureda (dobro, samo sam ja bila nervozna), i morala sam primjetiti da su nas svi promatrali i došaptavali se, misleći da ih nečujemo.
„Pogledaj joj crvenu kosu“, neka klinka naših godina je rekla zadivljeno.
„A pogledaj smeđe crvenu kosu njene sestre, pogledaj kako je sjajna“, njena prijateljica je dodala.
„Sexi dupe u one sa biserima“, nasmijao me tip plavih očiju poput oceana.
Ravnatelj nas je ljubazno uputio u matematički razred kod nekog debeljuškastog profesora (kojem ime nisam zapamtila) koji nas je još ljubaznije predstavio cijelom razredu i još nam napomenuo da je ostavio 2 mjesta u prvoj klupi između dvije djevojke koje su se mrko gledale.
Sjela sam do plavuše, dok je Asi razdragano sjela do darkerice ružičaste kose.
„Becca“, pružila mi je ruku djevojka do mene.
„Chlo“, rekla sam joj ja.
Oči su joj se ozarile, nekako se zakrjesile kada sam izgovorila svoje ime.
„Znači ti si ona talentirana plesačica o kojoj cijela škola priča!“ uzviknula je vjerojatno glasnije nego što je mislila i natjerala i Asi da se okrene prema njoj.
Vidjela sam da joj je neugodno.
Naime, ja sam mrzila plesati, stvarno mrzila, i ona je to dobro znala...

ponedjeljak, 09.11.2009.

Eyes on fire...

Prošlo je toliko vremena otkada smo Drake i ja prohodali. I prekinuli. I opet prohodali. I prekinuli po posljednji put, zbog nepremostivih razlika.
Čovjek bi rekao, jednostavno nije išlo.
Ali meni je to bilo ok, ja sam se osjećala stabilno, stabilnije kada mi je on bio samo najbolji prijatelj, a ne i dečko.
Valjda mi je njegova posesivnost smetala, stvarno ne znam.
Više nisam imala niti jedan jedini, pišljivi flashback, premda me još uvijek kopka što se dogodilo.
Tromagijski turnir se zaista održao, Victoria Lithium je predstavljala našu školu, ali je turnir otkazan nakon što su predstavnici dviju škola poginuli.
Na Božićni bal nisam išla, kao ni moja majka, brat, sestra i Arday. Mama nas je vodila na ekspediciju za ministarstvo. Ekspediciju u mali američki gradić Forks sa namjerom da posjetimo "koloniju" vampira (vegetarijanaca). Tamo sam upoznala predivne "ljude", od kojih me najviše razveselila Alice, moje visine i dobi (recimo) i malena Renesmee.
Vukove sam upoznala drugog dan tamo. Pa dobro, samo neke od njih, jer ostali poput Setha i Leah bili u posjetu rođacima, a nekima se jednostavno nije dalo. Ali jednog dana, jednog prokletog dana se dogodila glupost, grupna svađa i ja sam otrčala, ljuta i preponosna, otrčala daleko, daleko.
A slučajno je baš to bio dan kada su Cullenovi otišli u lov, i to u drugi grad, iz poštovanja prema nama.
Našla sam se negdje dublje u šumi, u dijelu kojeg nisam uopće poznavala. Predivna priroda me djelomično smirivala, ali kada sam primjetila u kojoj sam se tami našla, prošla me jeza.
Pravila sam se da sam hrabra, ali samu sebe uvjeriti da me nije strah... nije išlo.
Svaki šum me zaprepastio, svaki zvuk prepao, svaka kretnja me natjerala da poskočim.
Ogledala sam se oko sebe i počela sama sebi mrmljati i šaputati nekakve gluposti, gluposti ohrabrenja.
I tada su se pojavili predivni stvorovi. U istom trenutku sam znala da nisu ljudi, ljudi nisu bili tako lijepi. Vampiri, da to su bili. Hipnotizirano sam se zabuljila u ženu, koja me gledala kao da sam posebno lijepi kolačić. Približila mi se.
Nisam se nikako mogla odmaknuti, makar malo pomaknuti, ma ni makac. Samo sam piljila u to prekrasno lice, koje je u trenutku promjenilo lice u grimasu.
"Makenna, stani, ona je samo dijete i ovo je teritorij Cullenovih!", uzviknuo je muškarac, ali ona je već skočila na mene.
I tada je sve postalo crno, potom se sve zacrvenilo i pekla me užasna vatra, ubadalo me tisuće osa, gorila sam, gorila, beskonačno snažnom vatrom.
Negdje u sredini te snažne vatre, te boli i muke, postala sam svjesna govora oko sebe. Shvatila sam što postajem i razveselila sam se, ali i bila sam tužna jer nikada neću moći biti majka. Čula sam Alice kako "plače" i govori da je trebala biti brža, Carlislea koji je bio jako zabrinut zbog prekršenog pakta o nenapadanju čarobnjaka, Esme kako ponavlja da sam tako mlada, i Reneesme kako pokušava doći do mene ali joj ne daju.
"Prekrasna je", čula sam nekog da govori, "naprosto prekrasna i apsolutno savršena."
Nisam prepoznala taj glas. Mutne slike koje su se vrtile ispred mojih očiju su postale čišće, jasnije, ljepše.
"Majko mila, pa ona ima zelene oči!" Emmett me zgroženo pogledao.
"Da stvarno je savršena", ponovio je meni nepoznati dečko i dao mi svoju ruku da ju pomirišem.
Nije mi mirisala jestivo, niti išta posebno drukčije. Žeđ o kojoj su svi pričali u mom nesvjesnom stanju, nije se pojavila.
Nervozno sam se nasmiješila i pogledala opet tog dečka. Shvatila sam da me gleda kao da sam mu sve na svijetu.

*Jack*
Seth je bio kod mene 2 tjedna tjekom zimskih praznika i sada je bio moj red da dođem kod njega. Nije mi zapravo bio rođak, ali moj čopor i njegov čopor su bili toliko slični, da smo se mogli smatrati braćom.
Jedina je razlika što se mi faziramo u bijele vukove, jer ipak smo Norvežani, a oni u crne.
Jedva sam čekao upoznati, kako ih je Leah slikovito zvala, krvopije. Volio sam kavge, svađe, ne pretjerano, ali malo prijateljskog nadmetanja nije bilo ništa loše.
Napomenuli su mi da su djevojke jako lijepe, vampirski čarobne, ali i sve zauzete i u nemogućnosti imati djecu. Toliko ljepote potraćeno uzalud.
Ljepota mi zapravo nikad nije bila toliko bitna. Moje djevojke nikad nisu bile neke ljepotice, premda sam bio svjestan da ja nisam uopće ružan. Ipak, volio sam se praviti skroman.
Uvijek sam se želio utisnuti na ljepoticu, i kada sam upoznao Pixie, srce mi se slomilo jer je vampirica (pa skoro).
čekao sam 3 dana da se probudi i da bi vidio njenu konačnu ljepotu. A kada sam ju ugledao, više nisam vidio tuđa lica, zamaglila su se.
Edward me zaprepašteno pogledao i promucao nešto. Nisam ga mogao slušati kada je predamnom bila zelenooka, tamno smeđe-crvenokosa (boje kose su joj se mjenjale kroz cijelu preobrazbu), kovrčava, sitna, i u jako malo odjeće ispod koje su joj se nazirale bradavice.
Pretpostavljam da, kad sam ju našao, nisam mogao biti nježan prema njoj, morao sam ju hitno odnjeti i odjeća se podrapala na dosta mjesta.
"Nemoguće", počeo je Edward, "Kako je moguće da si se utisnuo na vampiricu? To bi značilo da ona može imati ..."
Carlisle je samo kimnuo glavom a ona me je gledala kao da su je upravo tisuće amorovih strelica pogodile.

Moja nadraža stvorenja,
malo smo se prebacili u vampirski svjetić i Pixie će se uskoro odazivati na novo, prikladnije ime.
Nakon toga ću ubaciti malo plemena, nešto vukodlaka, underworlda, tolkiena, ma mix sam napravila.
Hope u'll like it.
P.S. Volim vas sve
P.P.S. Jack je novi lik u priči :D

četvrtak, 22.10.2009.

Hello

Posjetite M&M design - mali blog sa velikim potencijalom!

nedjelja, 04.10.2009.

Kratki pregled izgleda sljedećeg posta

Znala sam što dečki vole na curama, vole plave i prsate djevojke, pa san se potrudila da što više tako izgledam. Činjenica da sam metamorfomagus mi je pomogla i za par sekundi sam bila kao lice s naslovnice.
„Povlačim sve što sam dosad rekao“, počne Drake sa žarom, „sad si sexi!“
Plava kosica, mile i podatne kovrčice do struka, pjegice po licu i grudima koje su izvirale iz kostima, bujne grudi, prčastiji nosić. Pogledala sam svoj odraz na prozorskom staklu, i ako mi to savršeno biće nije bio dovoljan odgovor, definitvno su mi bila fućkanja nekih mlađih učenika i onih koji još nisu bili na rođendanu.
Prišla sam Drakeu i raskopčala mu 2 gumba na košulji. Rukama sam mu prošla preko prsa i poljubila ga u usta. Poput malog cjelova za poticaj, tako sam to sebi objasnila.
Razvezala sam mu kravatu i povukla sam ga za nju. Na visokim petama i sa sexi koracima sam krenula prema Sobi potrebe.
Gledao me sa potpuno otvorenim očima, kao da sam šenula.
A bome sam se tako i osjećala.
Jako me živcirao moj gubitak pamćenja, koji se nadoknađivao svaki par mjeseci, donoseći mi novu epizodu događaja od prije nekoliko godina.
Jedino što sam znala je da mi Drake znači više nego što sam mu bila spremna priznati. Pa sam mu to pokazala.
„Mala moja, ti si jedno munjeno dijete“, rekao mi je on „ali, zato te ja toliko volim“, završio je i strastveno me poljubio.
Osjećaji su bili na vidjelu i sada je još jedino ostalo ući i napraviti scenu. A ja sam to napokon bila sposobna i vrlo svjesna svoje nove moći.
Upali smo na tulum i privukli poglede svih u prostoriji.
Sve što je uslijedilo je već povijest...

srijeda, 30.09.2009.

Novi post stiže za vikend!

Ovo nije novi post.
Uopće nije.
Mislim stvarno nije.

Ma whatever. :D

Evo vam par činjenica o Pixie

petak, 04.09.2009.

Stop me before I say something STUPID!

Prva dva tjedna škole su prošla uistinu odlično, izostavimo li činjenicu da ih je Arday gotovo cijele provela u bolnici. Baš na dan kada sam ju došla pokupiti iz bolničkog krila, dečki su organizirali slavlje povodom Jazzove punoljetnosti. Mi smo sve bile pozvane, ali... nisam imala namjeru ići.
„I, što ćemo obuči večeras?“, upitala me Arday nenadano.
Razljutila sam se. Imala je tešku alergijsku reakciju na kimin, koji je prije 2 tjedna slučajno pojela i sada ona želi slaviti. I najgore od svega, želi povesti mene.
Nije me ni pričekala da odgovorim.
„Pa mislim, ipak je to maskirana zabava, i možeš pozvati koga god želiš“, nastavila je veselo, „Mislim da bum išla kao žena mačka. Oh, bum, rekla sam bum, oprosti. A fakof, nemoj me tako gledati.“
Sad sam joj se nasmijala.
Subota je. Ja sjedim sama u društvenoj prostoriji dok sve cure sa 5. i 6. godine i pojedine sa drugih, trčkaju oko mene i spremaju svoje kostime. Što ja radim?
Upisujem bjesne rečenice u dnevnik. Da me moja mama vidi, rekla bi mi da sam asocijalna, jer otkad su obnovili sobu potrebe, izbjegla sam skoro svaki tulum.


***

Subota je. Lišće pada sa stabla, dok ja gledam kroz prozor. Noć je prije mog 13. rođendana. Uskoro će ponoć, a ja i dalje čekam pod prozorom. Čekam svoju sovu, sovu koja se još nije vratila. Mjesecima se dopisujem sa Drogom, dječakom iz Bugarske. Možda sam se čak i zaljubila, premda ga nisam nikad vidjela. Čekam sovu, i sve sam više tužna, jer mi nije odgovorio već tjednima. Valjda me i zaboravio.
Mrači se i jeza me podilazi. Alice spava. Sreća nestaje iz mene, nema je više.
Mrak je skoro potpuno pao. Mrak i čudna magla. Vidim mladu djevojku kako trči kroz maglu,vrišti, ali bez glasa. Usta joj se otvaraju, ali ne čujem ni riječ. Vidim da oblikuje riječi, ali ih ne prepoznajem. Ne mogu se ni pomaknuti.
Iznenada mladić istrčava za djevojkom. Brži je od nje i ona pada, a on se baca za njom. Vidim ga kako ju udara i para joj odjeću.
Jeza, jeza, jeza kakvu nisam nikad osjetila. Okrećem se i vidim dementora.


***

Glava mi je pala sa naslonjača. San me prepao, prepao jer sam vidjela nešto što sam zaboravila, a što su svi željeli da znam.
Prošlo je 2 tjedna otkada mi je Drake ispričao svoju tužnu životnu priču, i otkad sam ja njemu ispričala o... O svemu što ne znam.
Istrčala sam iz društvene prostorije do kabineta svoje majke. Ona je bila ispred, smješkala se i pričala sa nekim učenikom.
„Mama, mama“, rekla sam joj užurbano. „Mama, trebam te! Opet sam vidjela, vidjela sam, a znaš kako se dugo nije dogodilo!“
Pogledala me skoro zbunjeno, i onda je izgledala kao da joj je sinulo.
„Uđi u moj kabinet.“
„Drake, možeš ići“, reče ona momku s kojim je dotad pričala.
Tek sam tada uvidjela da je to moj Drake i u tom sam trenutku znala da mi je potreban. Uhvatila sam ga za ruku i povukla sa sobom.
„Mama, ne daj mu da ode, ne mogu ja ovo bez njega!“, zavrištala sam u pola glasa.
Uzela mi je sjećanje iz glave i sve je ubrzo bilo gotovo. Mislim da je i Drake shvatio o ćemu pričamo.
Mami je sada sve bilo malo jasnija, ali ja sam bila sva na iglama, pretpostavljam da sam tako i izgledala. Ja još nisam ništa shvaćala, svi su znali više od mene, a ja kao da sam bila ključ za rješavanje neke jako teške slagalice.
Kada smo izlazili iz kabineta, moja mama je namignula Drakeu i spomenula nešto vezano uz zabavu, ne znam, mozak mi je radio samo na djelove, nisam pretjerano slušala.


***

Sve mi je bilo jasnije tu istu večer kada se Drake pojavio pred mojom društvenom prostorijom u odijelu i sa zlatnom maskom na licu. Kosa mu je bila plava, što mi je bilo čudno, jer on obično ima crnu kosu.
Koliko sam se ja sjećala, ja sam ovdje bila metamorfagus, NE ON. A i ako je mislio da ćemo upasti na neku glupu zabavu prevario se.
Zbunila me vreća koju je držao u rukama.
Nakon 5 minuta navlačenja obukla sam haljinu i masku koju mi je namjenio.
„Opa, baš si sexi“, rekao mi je on suptilno.
„Upadamo li na zabavu ili ne?“ iznenadila sam samu sebe tom rečenicom i učinila nešto što se nadam da više nikad u životu neću napraviti...

petak, 21.08.2009.

Sex on fire

Probudila sam se u njegovu naručju. Namjeravao me odnijeti do društvene prostorije i nekako natjerati Debelu damu da ga pusti unutra, ali ja sam očito imala prelagan san. Nije bilo ni 6 sati. Otpratio me do društvene.
„Pita od bundeve“, kroz poluzjev sam rekla lozinku.
„Netko nam noćas nije spavao u svojoj sobi“, veselo i nevaljalo je izjavila.
„Hmpf“, započela sam, „molim vas, ja bi unutra.“
Tu je zašutila i pustila me. No, svejedno sam vidjela kako veselo namiguje Drakeu. Ušao je za mnom i stavio ruke oko mog vrata. Bio je tako slobodan sa mnom, ali to mi je godilo. Ovo je definitivno početak jednog divnog prijateljstva...
„Slušaj naranđice, slušaj pozorno“, rekao mi je on. „Mislim da bi sada trebala, bar nakratko, leći na pravi krevet. Premda ne kažem da ti maloprije nije bilo udobno.“
Rekao je to na takav način, da sam odmah znala da me smatra prijateljicom, i to dobrom. Samo prijateljicom, što mi je bilo olakšanje. Hormoni me još nisu toliko pucali da bih shvatila da je on predivan.
Odjednom su se okrenula 3 naslonjača do kamina. Dvije osobe su naglo ustale sa zgroženim izrazima na licima. Treći je ostao plaho sjedeći, kao da se pitao treba li on uopće biti tu.
„Gdje si bila?!“ Jasper i Emmett su rekli u isto vrijeme.
Jasper nam se približio i unio se Drakeu u lice.
„To je on?“
„Da, to je on. To je taj gad sa prevelikim egom.“
Ne znam što je prije uslijedilo, Drakeova šaka kako lomi Jasperov nos, moje razoružavanje Emmetta, Ashton kako skače na njega i brani mu da napadne svoju sestru koja mu je nakon toga urekla najboljeg prijatelja urokom bala šišmišica.
„A ovo ti je od mene“, smireno sam mu rekla. „Jer mene nitko ne vrijeđa.“
Potrčao je prema meni sa bijesnim izrazom lica, kao da će me udariti, ili oteti, ma tako nešto.
„Petrificus totalus!“
Zgroženo sam gledala kako ga je Ashton napao zbog mene.
„Daj stari, pobrkali su ti se prioriteti“, rekao je on Emu. „Sjećaš se što je rekao tvojoj sestri, a sad ju je i htio napasti.“
Brat mi se primirio. Ništa mi nije bilo jasno. Sve je bilo tako zbrkano da sam se samo oslobodila Drakeova stiska, koji me do tad grčevito držao za ruku i otrčala u svoju sobu.
Cassidy je sjedila na mom krevetu i izgledala zabrinuto. Kada sam ušla u sobu, zatrčala se do mene i zagrlila me.
Ma najbrižnija cura na svijetu, ta moja Cass.
Arday je sjedila na podu do mog kreveta i tiho hrkala. Sve su spavale oko mog kreveta, kao da su me čekale, ali ih je umor svladao.
„Otišla sam te dolje tražiti i naišla na Ashtona koji mi je u kratkim crtama ispričao što se dogodilo. Rekao mi je da se Jasper uplašio i nije ti znao reći da mu se sviđaš i zato rekao gluposti.“
„Taj Ashton je danas bio pravi prijatelj. Tko bi rekao da do danas nismo pričali duže od minute, i to iz pristojnosti.“
Ispričala sam joj sve, u riječ, a ona me slušala sa napola otvorenim ustima i sve većim smješkom.
U jednom trenutku je samo izašla, prije istrčala iz sobe, a ja za njom, spustila se do kamina gdje su se moj buraz, kretenski brat, ma idiot i Ashton svađali, a na podu je ležao još skamenjeni... Gad. Drake je očito već bio otišao.
Briga me tko šta kaže, on je rekao što je imao reći i meni za to nema opravdanja. Mogao je ići za mnom, ispričati se, ma bar maloprije biti dobar, a on se ponio kretenski.
Cassidy je tad učinila nešto što ona, najsramežljivija cura na svijetu nikad ne bi učinila.
Dotrčala je do Ashtona, uhvatila ga za ruku i povukla prema sebi.
Jedno 5 minuta kasnije je i mom bratu i meni proradio želudac pa smo s e obadvoje glasno nakašljali.
Sišla sam i stala do svog brata koji me nježno zagrlio. Odmah sam se osjetila lakše.
Cass i Ashton su sjeli na stari i udobni kauč pokraj prozora, a nas dvoje smo otišli u svoje sobe, pazeći da pritom dobro nagazimo na ležeći kip, koji je još bio pod dojmom jake čarolije.

***

Nisam se baš previše mogla koncentrirati na san. 2 sata kasnije, oko 8 sam probudila Arday i Mari da idu sa mnom na doručak. Svi smo znali da se Gabi ne smije buditi.
Obadvije su bile ukočene od neudobnog poda i nisu me gnjavile da im išta ispričam. Dobro, Arday malo je, ali ju je Mari ušutkala.
Nisam im rekla za Ashtona i Cass dok ih nisu same vidjele pokraj kipa Dumbledorove armije, koji je relativno nov za pojmove Hogwartsa. Ipak ima samo 15 godina.
Sjedili su ugnijezđeni između kamenog Harrya i moje mame s druge strane, gdje je bila rupa (netko je uništio Zachariasa Smitha), i glumili dvije hobotnice za vrijeme sezone parenja.
Zahihotala sam se, što je bilo netipično za mene, a Arday je razjapila usta i šokirano ih je gledala.
Mari i ja smo ju uhvatile svaka sa jedne strane i povukle ju naprijed. Pogotovo ju je iznenadilo to što sam joj kasnije rekla da je naša mala dobrica poduzela prvi korak.
Za doručkom nam je prof. Winslett dala naše rasporede sati. Ona je inače bila najbolja prijateljica moje mame i nova profesorica preobrazbe. Bila je predstojnica našeg doma i svi smo ju voljelji jer je bila šašava, nosila šarene pelerine (najčešće ružičaste, baš kao i moja mama) koje su bile skraćene do koljena i napravljena kao haljinice. Bila je još i mlađa od moje mame i definitivno jako talentirana.
Primjetila sam da imamo povremene slobodne sate i shvatila da je to vjerojatno vrijeme za učenje. Ove godine ipak polažemo ČAS-ove.
„Opa, pa pogledajte koliko slobodnih satova za ljenčarenje“, rekla je Arday, zbog čega sam skoro zagrcnula svojim prepečencem sa marelicama. „Pa mi ove godine ne radimo ništa, a svi su nas plašili da je 5. Razred tako naporan.“
Mari je zakolutala očima.
„I Pix, hoćeš li nam napokon reći da li se ove godine stvarno opet održava Tromagijski turnir?“ upitala me ona. „I je li istina da će ove godine sudjelovati 5 škola, a ne 3?
Nisam joj smjela reći. Znala sam da se Jasper naveliko hvali da on zna istinu, samo da bi ga svi ispitivali, ali obećala sam mami i morala sam šutit.
„Ne smijem ti reći“, odvratila sam joj ja. „Premda je moja svećana pelerina prekrasna, koju god funkciju imala.
Otkad je Molly Weasley postala ravnateljica Hogwartsa, imali smo mnogo više svećanih plesova i tuluma. Kako je ta žena dobro razumjela djecu, pogotovo dječake! A bogme je imala dobru količinu unuka u ovoj školi.

***

Nismo imali nijedno predavanje još 3 sata pa smo se ošle presvući u bezjačku odjeću i sjesti u perivoj.
Bilo je lijepo jutro, neobično vruće, i stvarno je bilo mnogo djece u raznim aktivnostima.
Obukla sam moju dragu majicu na šišmišića iz Skeleanimalsa i žuti šorc. U kosi sam imala crnu mašnicu, a na nogama Doc Martens balerinke sa zvjezdicama.
I Gabi nam se pridružila, preskačuči doručak, kao i obično kad je na dijeti.
Arday i ja smo se izule i plesale, dok je Mari svirala gitaru, zapravo izrazito poboljšanu gitaru koja svira glazbu za 50 instrumenata odjednom, ako želimo, a Gabi joj je pomagala pjevajući „Hey ya“ od Outkasta.
Glupirala sam se kao da se ništa od jučer nije dogodilo i razmišljala o Drakeu, kada su me nečije snažne ruke obujmile oko vrata.
Istog trenutka sam znala da je to on. Nije mi išlo u glavu kako pretvori svoju snagu u nježnost, tako da mi njegov zagrljaj bude i ugodan i siguran u istoj mjeri.
„Naranđice, prošeći se sa mnom.“
Ardayna usta su opet bila skroz otvorena. A, da, pa nisam joj još ni sve ispričala.
Ustima sam oblikovala pozdrav i otišla s njim.

***

Stigla sam na svoj prvi sat ove godine, Čarobne napitke. Umalo sam zakasnila, pa me profesor McGregor - čiji su i otac i djed, pa tako i baka, predavali u ovoj školi - prijeko pogledao.
Zvonilo je.
Prvo smo mu morali ispričati sve o našem ljetu i kako smo se proveli, pa pošto smo imali blok sat, radili smo jedan od jednostavnijih napitaka, napitak mirne ruke.
„Evo Cass, jedan napitak skroz za tebe“, rekla joj je Arday podrugljivo.
„Znaš Arday“, prekinem ju ja, „U ovoj fazi bi ti napitak trebao biti narančast, a ne zelen. Pretpostavljam da si zaboravila dodati pola žlice vrhnja za kuhanje, jer si bila prezauzeta time da ga jedeš.“
„Vrlo dobro, gospođice Blackrose“, iznenadio me profesor koji je stajao iza mene. „Vrlo dobro, vrlo dobro. Napitak vam je već poprimio miris frezije i tinte za pisanje. 10 bodova za Gryffindore za jedini pravi napitak u razredu, i još 5 bodova za pravilno ispravljanje.“
Zarumenila sam se, dok se on okrenuo cijelom razredu.
„Danas mi nemorate ostavljati uzorke svoga napitka, jer bi se katastrofe mogle dogoditi. Sljedeći put bolje čitajte upute. Gospodine Lewison, ako stavite još jednu kapljicu otrova pauka muhača, napitak će vam eksplodirati.“
Veliki tip iz Slytherina, za kojeg sam bila uvjerena da se zove Eric, zgroženo je odskočio od svog kotlića i pri tom srušio kotliće od 3 dečka u redu iza njega.
Tekućine iz kotlića su se spojile i izavale požar i nekakve šarene mušice po učioni.
„Aguamenti“, prva sam reagirala.
„Aguamenti“, za mnom su ponovili skoro svi u učioni.
Tih mušica se nije bilo lako riješiti. Mijenjale su boje poput kameleona i skrivale se po našoj odjeći, pri ćemu su nas grickale i bockale.
Očito je jedini način da ih se rješiš bila muholovka, ili u ovom slučaju naše knjige i bilježnice, kojima smo žestoko mlatarali po učioni.

***

„Pa dobro, samo dvoje u bolničkom krilu, za katastrofu ovih razmjera i nije prestrašno“, smirio nas je profesor. „Pretpostavljam da su mušice nastale zbog kombinacije metanola, kumina i repa praskavih repana, pa nebi smjele biti previše otrovne. Vjerojatno će nestati za par sati.“
Svi smo se smijuljili, kada smo krenuli prema Obrani od mračnih sila, koju smo imali sa Rawenclavima. Sve me svrbilo, ali nekako mi se činilo da ne bi smjela češati ubode, kao što radim sa ubodima od komaraca.
Itekako sam imala pravo...
Arday je naknadno završila u bolnici jer je izgledala kao da je prekrivena šarenim plikovima, veličine golf loptica.
O obrani od mračnih sila i Čarolijama, valjda sljedeći put.
Pozzdrav.