Priče iz Hogwartsa
ponedjeljak, 09.11.2009.
Eyes on fire...
|
Prošlo je toliko vremena otkada smo Drake i ja prohodali. I prekinuli. I opet prohodali. I prekinuli po posljednji put, zbog nepremostivih razlika. Čovjek bi rekao, jednostavno nije išlo. Ali meni je to bilo ok, ja sam se osjećala stabilno, stabilnije kada mi je on bio samo najbolji prijatelj, a ne i dečko. Valjda mi je njegova posesivnost smetala, stvarno ne znam. Više nisam imala niti jedan jedini, pišljivi flashback, premda me još uvijek kopka što se dogodilo. Tromagijski turnir se zaista održao, Victoria Lithium je predstavljala našu školu, ali je turnir otkazan nakon što su predstavnici dviju škola poginuli. Na Božićni bal nisam išla, kao ni moja majka, brat, sestra i Arday. Mama nas je vodila na ekspediciju za ministarstvo. Ekspediciju u mali američki gradić Forks sa namjerom da posjetimo "koloniju" vampira (vegetarijanaca). Tamo sam upoznala predivne "ljude", od kojih me najviše razveselila Alice, moje visine i dobi (recimo) i malena Renesmee. Vukove sam upoznala drugog dan tamo. Pa dobro, samo neke od njih, jer ostali poput Setha i Leah bili u posjetu rođacima, a nekima se jednostavno nije dalo. Ali jednog dana, jednog prokletog dana se dogodila glupost, grupna svađa i ja sam otrčala, ljuta i preponosna, otrčala daleko, daleko. A slučajno je baš to bio dan kada su Cullenovi otišli u lov, i to u drugi grad, iz poštovanja prema nama. Našla sam se negdje dublje u šumi, u dijelu kojeg nisam uopće poznavala. Predivna priroda me djelomično smirivala, ali kada sam primjetila u kojoj sam se tami našla, prošla me jeza. Pravila sam se da sam hrabra, ali samu sebe uvjeriti da me nije strah... nije išlo. Svaki šum me zaprepastio, svaki zvuk prepao, svaka kretnja me natjerala da poskočim. Ogledala sam se oko sebe i počela sama sebi mrmljati i šaputati nekakve gluposti, gluposti ohrabrenja. I tada su se pojavili predivni stvorovi. U istom trenutku sam znala da nisu ljudi, ljudi nisu bili tako lijepi. Vampiri, da to su bili. Hipnotizirano sam se zabuljila u ženu, koja me gledala kao da sam posebno lijepi kolačić. Približila mi se. Nisam se nikako mogla odmaknuti, makar malo pomaknuti, ma ni makac. Samo sam piljila u to prekrasno lice, koje je u trenutku promjenilo lice u grimasu. "Makenna, stani, ona je samo dijete i ovo je teritorij Cullenovih!", uzviknuo je muškarac, ali ona je već skočila na mene. I tada je sve postalo crno, potom se sve zacrvenilo i pekla me užasna vatra, ubadalo me tisuće osa, gorila sam, gorila, beskonačno snažnom vatrom. Negdje u sredini te snažne vatre, te boli i muke, postala sam svjesna govora oko sebe. Shvatila sam što postajem i razveselila sam se, ali i bila sam tužna jer nikada neću moći biti majka. Čula sam Alice kako "plače" i govori da je trebala biti brža, Carlislea koji je bio jako zabrinut zbog prekršenog pakta o nenapadanju čarobnjaka, Esme kako ponavlja da sam tako mlada, i Reneesme kako pokušava doći do mene ali joj ne daju. "Prekrasna je", čula sam nekog da govori, "naprosto prekrasna i apsolutno savršena." Nisam prepoznala taj glas. Mutne slike koje su se vrtile ispred mojih očiju su postale čišće, jasnije, ljepše. "Majko mila, pa ona ima zelene oči!" Emmett me zgroženo pogledao. "Da stvarno je savršena", ponovio je meni nepoznati dečko i dao mi svoju ruku da ju pomirišem. Nije mi mirisala jestivo, niti išta posebno drukčije. Žeđ o kojoj su svi pričali u mom nesvjesnom stanju, nije se pojavila. Nervozno sam se nasmiješila i pogledala opet tog dečka. Shvatila sam da me gleda kao da sam mu sve na svijetu. *Jack* Seth je bio kod mene 2 tjedna tjekom zimskih praznika i sada je bio moj red da dođem kod njega. Nije mi zapravo bio rođak, ali moj čopor i njegov čopor su bili toliko slični, da smo se mogli smatrati braćom. Jedina je razlika što se mi faziramo u bijele vukove, jer ipak smo Norvežani, a oni u crne. Jedva sam čekao upoznati, kako ih je Leah slikovito zvala, krvopije. Volio sam kavge, svađe, ne pretjerano, ali malo prijateljskog nadmetanja nije bilo ništa loše. Napomenuli su mi da su djevojke jako lijepe, vampirski čarobne, ali i sve zauzete i u nemogućnosti imati djecu. Toliko ljepote potraćeno uzalud. Ljepota mi zapravo nikad nije bila toliko bitna. Moje djevojke nikad nisu bile neke ljepotice, premda sam bio svjestan da ja nisam uopće ružan. Ipak, volio sam se praviti skroman. Uvijek sam se želio utisnuti na ljepoticu, i kada sam upoznao Pixie, srce mi se slomilo jer je vampirica (pa skoro). čekao sam 3 dana da se probudi i da bi vidio njenu konačnu ljepotu. A kada sam ju ugledao, više nisam vidio tuđa lica, zamaglila su se. Edward me zaprepašteno pogledao i promucao nešto. Nisam ga mogao slušati kada je predamnom bila zelenooka, tamno smeđe-crvenokosa (boje kose su joj se mjenjale kroz cijelu preobrazbu), kovrčava, sitna, i u jako malo odjeće ispod koje su joj se nazirale bradavice. Pretpostavljam da, kad sam ju našao, nisam mogao biti nježan prema njoj, morao sam ju hitno odnjeti i odjeća se podrapala na dosta mjesta. "Nemoguće", počeo je Edward, "Kako je moguće da si se utisnuo na vampiricu? To bi značilo da ona može imati ..." Carlisle je samo kimnuo glavom a ona me je gledala kao da su je upravo tisuće amorovih strelica pogodile. Moja nadraža stvorenja, malo smo se prebacili u vampirski svjetić i Pixie će se uskoro odazivati na novo, prikladnije ime. Nakon toga ću ubaciti malo plemena, nešto vukodlaka, underworlda, tolkiena, ma mix sam napravila. Hope u'll like it. P.S. Volim vas sve  P.P.S. Jack je novi lik u priči :D |
- 21:37 - Komentari (3) - Isprintaj - #
četvrtak, 22.10.2009.
Hello
|
Posjetite M&M design - mali blog sa velikim potencijalom! |
- 21:10 - Komentari (4) - Isprintaj - #
nedjelja, 04.10.2009.
Kratki pregled izgleda sljedećeg posta
|
Znala sam što dečki vole na curama, vole plave i prsate djevojke, pa san se potrudila da što više tako izgledam. Činjenica da sam metamorfomagus mi je pomogla i za par sekundi sam bila kao lice s naslovnice. „Povlačim sve što sam dosad rekao“, počne Drake sa žarom, „sad si sexi!“ Plava kosica, mile i podatne kovrčice do struka, pjegice po licu i grudima koje su izvirale iz kostima, bujne grudi, prčastiji nosić. Pogledala sam svoj odraz na prozorskom staklu, i ako mi to savršeno biće nije bio dovoljan odgovor, definitvno su mi bila fućkanja nekih mlađih učenika i onih koji još nisu bili na rođendanu. Prišla sam Drakeu i raskopčala mu 2 gumba na košulji. Rukama sam mu prošla preko prsa i poljubila ga u usta. Poput malog cjelova za poticaj, tako sam to sebi objasnila. Razvezala sam mu kravatu i povukla sam ga za nju. Na visokim petama i sa sexi koracima sam krenula prema Sobi potrebe. Gledao me sa potpuno otvorenim očima, kao da sam šenula. A bome sam se tako i osjećala. Jako me živcirao moj gubitak pamćenja, koji se nadoknađivao svaki par mjeseci, donoseći mi novu epizodu događaja od prije nekoliko godina. Jedino što sam znala je da mi Drake znači više nego što sam mu bila spremna priznati. Pa sam mu to pokazala. „Mala moja, ti si jedno munjeno dijete“, rekao mi je on „ali, zato te ja toliko volim“, završio je i strastveno me poljubio. Osjećaji su bili na vidjelu i sada je još jedino ostalo ući i napraviti scenu. A ja sam to napokon bila sposobna i vrlo svjesna svoje nove moći. Upali smo na tulum i privukli poglede svih u prostoriji. Sve što je uslijedilo je već povijest... |
- 21:10 - Komentari (19) - Isprintaj - #
srijeda, 30.09.2009.
Novi post stiže za vikend!
|
Ovo nije novi post. Uopće nije. Mislim stvarno nije. Ma whatever. :D Evo vam par činjenica o Pixie ~Pixie sluša pretežno rock, nešto malo punka, techna, ali i blues, jazz, soul. ~Riba je u horoskopu i prema tome povremeno jako nježna i sanjiva. ~Ne voli nepravdu i prazne priče. ~Voli svog dragog i svoje prijatelje. ~Najdraži filmovi su joj "Kosa" i "Moj dečko se ženi". ~Kao što ste shvatili, ovo su zapravo činjenice o meni. |
- 15:37 - Komentari (4) - Isprintaj - #
petak, 04.09.2009.
Stop me before I say something STUPID!
|
Prva dva tjedna škole su prošla uistinu odlično, izostavimo li činjenicu da ih je Arday gotovo cijele provela u bolnici. Baš na dan kada sam ju došla pokupiti iz bolničkog krila, dečki su organizirali slavlje povodom Jazzove punoljetnosti. Mi smo sve bile pozvane, ali... nisam imala namjeru ići. „I, što ćemo obuči večeras?“, upitala me Arday nenadano. Razljutila sam se. Imala je tešku alergijsku reakciju na kimin, koji je prije 2 tjedna slučajno pojela i sada ona želi slaviti. I najgore od svega, želi povesti mene. Nije me ni pričekala da odgovorim. „Pa mislim, ipak je to maskirana zabava, i možeš pozvati koga god želiš“, nastavila je veselo, „Mislim da bum išla kao žena mačka. Oh, bum, rekla sam bum, oprosti. A fakof, nemoj me tako gledati.“ Sad sam joj se nasmijala. Subota je. Ja sjedim sama u društvenoj prostoriji dok sve cure sa 5. i 6. godine i pojedine sa drugih, trčkaju oko mene i spremaju svoje kostime. Što ja radim? Upisujem bjesne rečenice u dnevnik. Da me moja mama vidi, rekla bi mi da sam asocijalna, jer otkad su obnovili sobu potrebe, izbjegla sam skoro svaki tulum. *** Subota je. Lišće pada sa stabla, dok ja gledam kroz prozor. Noć je prije mog 13. rođendana. Uskoro će ponoć, a ja i dalje čekam pod prozorom. Čekam svoju sovu, sovu koja se još nije vratila. Mjesecima se dopisujem sa Drogom, dječakom iz Bugarske. Možda sam se čak i zaljubila, premda ga nisam nikad vidjela. Čekam sovu, i sve sam više tužna, jer mi nije odgovorio već tjednima. Valjda me i zaboravio. Mrači se i jeza me podilazi. Alice spava. Sreća nestaje iz mene, nema je više. Mrak je skoro potpuno pao. Mrak i čudna magla. Vidim mladu djevojku kako trči kroz maglu,vrišti, ali bez glasa. Usta joj se otvaraju, ali ne čujem ni riječ. Vidim da oblikuje riječi, ali ih ne prepoznajem. Ne mogu se ni pomaknuti. Iznenada mladić istrčava za djevojkom. Brži je od nje i ona pada, a on se baca za njom. Vidim ga kako ju udara i para joj odjeću. Jeza, jeza, jeza kakvu nisam nikad osjetila. Okrećem se i vidim dementora. *** Glava mi je pala sa naslonjača. San me prepao, prepao jer sam vidjela nešto što sam zaboravila, a što su svi željeli da znam. Prošlo je 2 tjedna otkada mi je Drake ispričao svoju tužnu životnu priču, i otkad sam ja njemu ispričala o... O svemu što ne znam. Istrčala sam iz društvene prostorije do kabineta svoje majke. Ona je bila ispred, smješkala se i pričala sa nekim učenikom. „Mama, mama“, rekla sam joj užurbano. „Mama, trebam te! Opet sam vidjela, vidjela sam, a znaš kako se dugo nije dogodilo!“ Pogledala me skoro zbunjeno, i onda je izgledala kao da joj je sinulo. „Uđi u moj kabinet.“ „Drake, možeš ići“, reče ona momku s kojim je dotad pričala. Tek sam tada uvidjela da je to moj Drake i u tom sam trenutku znala da mi je potreban. Uhvatila sam ga za ruku i povukla sa sobom. „Mama, ne daj mu da ode, ne mogu ja ovo bez njega!“, zavrištala sam u pola glasa. Uzela mi je sjećanje iz glave i sve je ubrzo bilo gotovo. Mislim da je i Drake shvatio o ćemu pričamo. Mami je sada sve bilo malo jasnija, ali ja sam bila sva na iglama, pretpostavljam da sam tako i izgledala. Ja još nisam ništa shvaćala, svi su znali više od mene, a ja kao da sam bila ključ za rješavanje neke jako teške slagalice. Kada smo izlazili iz kabineta, moja mama je namignula Drakeu i spomenula nešto vezano uz zabavu, ne znam, mozak mi je radio samo na djelove, nisam pretjerano slušala. *** Sve mi je bilo jasnije tu istu večer kada se Drake pojavio pred mojom društvenom prostorijom u odijelu i sa zlatnom maskom na licu. Kosa mu je bila plava, što mi je bilo čudno, jer on obično ima crnu kosu. Koliko sam se ja sjećala, ja sam ovdje bila metamorfagus, NE ON. A i ako je mislio da ćemo upasti na neku glupu zabavu prevario se. Zbunila me vreća koju je držao u rukama. Nakon 5 minuta navlačenja obukla sam haljinu i masku koju mi je namjenio. „Opa, baš si sexi“, rekao mi je on suptilno. „Upadamo li na zabavu ili ne?“ iznenadila sam samu sebe tom rečenicom i učinila nešto što se nadam da više nikad u životu neću napraviti... Dragi moji čitatelji (ako vas ima), ovo se zapravo zove jedan post zbrda zdola, koji je zapravo polovica posta koji sam napisala, ali radi vaše zbunjenosti sam ga odvojila. Sada ću biti zla i reči da je druga polovica tako neočekivana i puna zgodnih objašnjenja (al' sam umišljena) da ju svi imate jedva čekati. :D I da, obojala sam se u crno, ali mi kosa svejedno ima crvenkast sjaj :D . |
- 19:45 - Komentari (20) - Isprintaj - #
petak, 21.08.2009.
Sex on fire
|
Probudila sam se u njegovu naručju. Namjeravao me odnijeti do društvene prostorije i nekako natjerati Debelu damu da ga pusti unutra, ali ja sam očito imala prelagan san. Nije bilo ni 6 sati. Otpratio me do društvene. „Pita od bundeve“, kroz poluzjev sam rekla lozinku. „Netko nam noćas nije spavao u svojoj sobi“, veselo i nevaljalo je izjavila. „Hmpf“, započela sam, „molim vas, ja bi unutra.“ Tu je zašutila i pustila me. No, svejedno sam vidjela kako veselo namiguje Drakeu. Ušao je za mnom i stavio ruke oko mog vrata. Bio je tako slobodan sa mnom, ali to mi je godilo. Ovo je definitivno početak jednog divnog prijateljstva... „Slušaj naranđice, slušaj pozorno“, rekao mi je on. „Mislim da bi sada trebala, bar nakratko, leći na pravi krevet. Premda ne kažem da ti maloprije nije bilo udobno.“ Rekao je to na takav način, da sam odmah znala da me smatra prijateljicom, i to dobrom. Samo prijateljicom, što mi je bilo olakšanje. Hormoni me još nisu toliko pucali da bih shvatila da je on predivan. Odjednom su se okrenula 3 naslonjača do kamina. Dvije osobe su naglo ustale sa zgroženim izrazima na licima. Treći je ostao plaho sjedeći, kao da se pitao treba li on uopće biti tu. „Gdje si bila?!“ Jasper i Emmett su rekli u isto vrijeme. Jasper nam se približio i unio se Drakeu u lice. „To je on?“ „Da, to je on. To je taj gad sa prevelikim egom.“ Ne znam što je prije uslijedilo, Drakeova šaka kako lomi Jasperov nos, moje razoružavanje Emmetta, Ashton kako skače na njega i brani mu da napadne svoju sestru koja mu je nakon toga urekla najboljeg prijatelja urokom bala šišmišica. „A ovo ti je od mene“, smireno sam mu rekla. „Jer mene nitko ne vrijeđa.“ Potrčao je prema meni sa bijesnim izrazom lica, kao da će me udariti, ili oteti, ma tako nešto. „Petrificus totalus!“ Zgroženo sam gledala kako ga je Ashton napao zbog mene. „Daj stari, pobrkali su ti se prioriteti“, rekao je on Emu. „Sjećaš se što je rekao tvojoj sestri, a sad ju je i htio napasti.“ Brat mi se primirio. Ništa mi nije bilo jasno. Sve je bilo tako zbrkano da sam se samo oslobodila Drakeova stiska, koji me do tad grčevito držao za ruku i otrčala u svoju sobu. Cassidy je sjedila na mom krevetu i izgledala zabrinuto. Kada sam ušla u sobu, zatrčala se do mene i zagrlila me. Ma najbrižnija cura na svijetu, ta moja Cass. Arday je sjedila na podu do mog kreveta i tiho hrkala. Sve su spavale oko mog kreveta, kao da su me čekale, ali ih je umor svladao. „Otišla sam te dolje tražiti i naišla na Ashtona koji mi je u kratkim crtama ispričao što se dogodilo. Rekao mi je da se Jasper uplašio i nije ti znao reći da mu se sviđaš i zato rekao gluposti.“ „Taj Ashton je danas bio pravi prijatelj. Tko bi rekao da do danas nismo pričali duže od minute, i to iz pristojnosti.“ Ispričala sam joj sve, u riječ, a ona me slušala sa napola otvorenim ustima i sve većim smješkom. U jednom trenutku je samo izašla, prije istrčala iz sobe, a ja za njom, spustila se do kamina gdje su se moj buraz, kretenski brat, ma idiot i Ashton svađali, a na podu je ležao još skamenjeni... Gad. Drake je očito već bio otišao. Briga me tko šta kaže, on je rekao što je imao reći i meni za to nema opravdanja. Mogao je ići za mnom, ispričati se, ma bar maloprije biti dobar, a on se ponio kretenski. Cassidy je tad učinila nešto što ona, najsramežljivija cura na svijetu nikad ne bi učinila. Dotrčala je do Ashtona, uhvatila ga za ruku i povukla prema sebi. Jedno 5 minuta kasnije je i mom bratu i meni proradio želudac pa smo s e obadvoje glasno nakašljali. Sišla sam i stala do svog brata koji me nježno zagrlio. Odmah sam se osjetila lakše. Cass i Ashton su sjeli na stari i udobni kauč pokraj prozora, a nas dvoje smo otišli u svoje sobe, pazeći da pritom dobro nagazimo na ležeći kip, koji je još bio pod dojmom jake čarolije. *** Nisam se baš previše mogla koncentrirati na san. 2 sata kasnije, oko 8 sam probudila Arday i Mari da idu sa mnom na doručak. Svi smo znali da se Gabi ne smije buditi. Obadvije su bile ukočene od neudobnog poda i nisu me gnjavile da im išta ispričam. Dobro, Arday malo je, ali ju je Mari ušutkala. Nisam im rekla za Ashtona i Cass dok ih nisu same vidjele pokraj kipa Dumbledorove armije, koji je relativno nov za pojmove Hogwartsa. Ipak ima samo 15 godina. Sjedili su ugnijezđeni između kamenog Harrya i moje mame s druge strane, gdje je bila rupa (netko je uništio Zachariasa Smitha), i glumili dvije hobotnice za vrijeme sezone parenja. Zahihotala sam se, što je bilo netipično za mene, a Arday je razjapila usta i šokirano ih je gledala. Mari i ja smo ju uhvatile svaka sa jedne strane i povukle ju naprijed. Pogotovo ju je iznenadilo to što sam joj kasnije rekla da je naša mala dobrica poduzela prvi korak. Za doručkom nam je prof. Winslett dala naše rasporede sati. Ona je inače bila najbolja prijateljica moje mame i nova profesorica preobrazbe. Bila je predstojnica našeg doma i svi smo ju voljelji jer je bila šašava, nosila šarene pelerine (najčešće ružičaste, baš kao i moja mama) koje su bile skraćene do koljena i napravljena kao haljinice. Bila je još i mlađa od moje mame i definitivno jako talentirana. Primjetila sam da imamo povremene slobodne sate i shvatila da je to vjerojatno vrijeme za učenje. Ove godine ipak polažemo ČAS-ove. „Opa, pa pogledajte koliko slobodnih satova za ljenčarenje“, rekla je Arday, zbog čega sam skoro zagrcnula svojim prepečencem sa marelicama. „Pa mi ove godine ne radimo ništa, a svi su nas plašili da je 5. Razred tako naporan.“ Mari je zakolutala očima. „I Pix, hoćeš li nam napokon reći da li se ove godine stvarno opet održava Tromagijski turnir?“ upitala me ona. „I je li istina da će ove godine sudjelovati 5 škola, a ne 3? Nisam joj smjela reći. Znala sam da se Jasper naveliko hvali da on zna istinu, samo da bi ga svi ispitivali, ali obećala sam mami i morala sam šutit. „Ne smijem ti reći“, odvratila sam joj ja. „Premda je moja svećana pelerina prekrasna, koju god funkciju imala. Otkad je Molly Weasley postala ravnateljica Hogwartsa, imali smo mnogo više svećanih plesova i tuluma. Kako je ta žena dobro razumjela djecu, pogotovo dječake! A bogme je imala dobru količinu unuka u ovoj školi. *** Nismo imali nijedno predavanje još 3 sata pa smo se ošle presvući u bezjačku odjeću i sjesti u perivoj. Bilo je lijepo jutro, neobično vruće, i stvarno je bilo mnogo djece u raznim aktivnostima. Obukla sam moju dragu majicu na šišmišića iz Skeleanimalsa i žuti šorc. U kosi sam imala crnu mašnicu, a na nogama Doc Martens balerinke sa zvjezdicama. I Gabi nam se pridružila, preskačuči doručak, kao i obično kad je na dijeti. Arday i ja smo se izule i plesale, dok je Mari svirala gitaru, zapravo izrazito poboljšanu gitaru koja svira glazbu za 50 instrumenata odjednom, ako želimo, a Gabi joj je pomagala pjevajući „Hey ya“ od Outkasta. Glupirala sam se kao da se ništa od jučer nije dogodilo i razmišljala o Drakeu, kada su me nečije snažne ruke obujmile oko vrata. Istog trenutka sam znala da je to on. Nije mi išlo u glavu kako pretvori svoju snagu u nježnost, tako da mi njegov zagrljaj bude i ugodan i siguran u istoj mjeri. „Naranđice, prošeći se sa mnom.“ Ardayna usta su opet bila skroz otvorena. A, da, pa nisam joj još ni sve ispričala. Ustima sam oblikovala pozdrav i otišla s njim. *** Stigla sam na svoj prvi sat ove godine, Čarobne napitke. Umalo sam zakasnila, pa me profesor McGregor - čiji su i otac i djed, pa tako i baka, predavali u ovoj školi - prijeko pogledao. Zvonilo je. Prvo smo mu morali ispričati sve o našem ljetu i kako smo se proveli, pa pošto smo imali blok sat, radili smo jedan od jednostavnijih napitaka, napitak mirne ruke. „Evo Cass, jedan napitak skroz za tebe“, rekla joj je Arday podrugljivo. „Znaš Arday“, prekinem ju ja, „U ovoj fazi bi ti napitak trebao biti narančast, a ne zelen. Pretpostavljam da si zaboravila dodati pola žlice vrhnja za kuhanje, jer si bila prezauzeta time da ga jedeš.“ „Vrlo dobro, gospođice Blackrose“, iznenadio me profesor koji je stajao iza mene. „Vrlo dobro, vrlo dobro. Napitak vam je već poprimio miris frezije i tinte za pisanje. 10 bodova za Gryffindore za jedini pravi napitak u razredu, i još 5 bodova za pravilno ispravljanje.“ Zarumenila sam se, dok se on okrenuo cijelom razredu. „Danas mi nemorate ostavljati uzorke svoga napitka, jer bi se katastrofe mogle dogoditi. Sljedeći put bolje čitajte upute. Gospodine Lewison, ako stavite još jednu kapljicu otrova pauka muhača, napitak će vam eksplodirati.“ Veliki tip iz Slytherina, za kojeg sam bila uvjerena da se zove Eric, zgroženo je odskočio od svog kotlića i pri tom srušio kotliće od 3 dečka u redu iza njega. Tekućine iz kotlića su se spojile i izavale požar i nekakve šarene mušice po učioni. „Aguamenti“, prva sam reagirala. „Aguamenti“, za mnom su ponovili skoro svi u učioni. Tih mušica se nije bilo lako riješiti. Mijenjale su boje poput kameleona i skrivale se po našoj odjeći, pri ćemu su nas grickale i bockale. Očito je jedini način da ih se rješiš bila muholovka, ili u ovom slučaju naše knjige i bilježnice, kojima smo žestoko mlatarali po učioni. *** „Pa dobro, samo dvoje u bolničkom krilu, za katastrofu ovih razmjera i nije prestrašno“, smirio nas je profesor. „Pretpostavljam da su mušice nastale zbog kombinacije metanola, kumina i repa praskavih repana, pa nebi smjele biti previše otrovne. Vjerojatno će nestati za par sati.“ Svi smo se smijuljili, kada smo krenuli prema Obrani od mračnih sila, koju smo imali sa Rawenclavima. Sve me svrbilo, ali nekako mi se činilo da ne bi smjela češati ubode, kao što radim sa ubodima od komaraca. Itekako sam imala pravo... Arday je naknadno završila u bolnici jer je izgledala kao da je prekrivena šarenim plikovima, veličine golf loptica. O obrani od mračnih sila i Čarolijama, valjda sljedeći put. Pozzdrav. |
- 19:17 - Komentari (15) - Isprintaj - #
utorak, 18.08.2009.
|
U lijevoj ruci je držao jabuku, tako jezivo crvenu da me podsjetila na onu iz Snjeguljice. U desnoj je držao švicarski nožić kojim je pravilnim potezima vitlao po zraku. Opet mi se osmjehnuo i otkrio red bisernobijelih, pravilnih i nedvojbeno oštrih zubi. Približio mi se. Korak. Još jedan korak. Već sam mu mogla vidjeti svaki detalj lica, pa tako i mali ožiljak ispod lijevog oka. Tada me iznenadio. Već sam bila napola uvjerena da će me poljubiti ili tako nešto. Dovoljno me omeo da zaboravim nož u njegovoj ruci. Ustuknula sam. Podigao je jabuku i bacio u zrak. Dok se ona još vrtila podigao je i drugu ruku i ubacio nož točno u nju. Počela je padati i ja sam ju uhvatila. Nisam mogla vjerovati da sam to uspjela. „Znaš li zašto sam te čekao ovdje?“ upitao me svojim vjerojatno najnježnijim glasom. Zbunjeno sam odmahnula glavom. Do maloprije nisam ni bila svjesna da je mene netko čekao, a sada polusavršenu stvorenje stoji ispred mene i gleda me toplim očima. „Znaš što ja mislim?“ počeo je on. „Mislim da si se ti zatelebala u mene, i to još prošle godine, samo to još nisi shvatila. Svakoj bi se svidio dečko koji se tako požrtvovno brinuo za tvog brata kad je bio u bolnici – samo si ga ti više posjećivala.“ Gledala sam ga zbunjeno. Priznajem zgodan mi je, prije ga nisam primjećivala, to je moja greška. Zaista sam impresionirana njime, ali nije da sam zaljubljena u njega. Moja zbunjenost ga nije omela. Na trenutak je izgledao kao da je zablokirao, ali ne zbog mene, nešto kao da ga je iznutra gušilo. „A znaš li što ja mislim o tebi?“ reče i ne pričekavši moj odgovor. „Mislim da si najodvratnija, najgluplja, najdjetinjastija, bedasta klinka koju sam upoznao. Meni se sviđ samo tvoje tijelo. I znaš što još? I...“ Šok se našao na mom licu niotkuda pozvan. Za njim je uslijedila jedna suza, koja kao da je bila usamljena, dozove još cijelo društvo njih. Potrčala sam i izašla iz društvene prostorije. Iz društvene prostorije i iz škole koja je nekim čudom bila još uvijek otključana (znači uopće je ne zaključavaju, samo nas plaše). Sjela sam ispod stabla i zagledala se u jezero. Bila sam mu tako blizu... Imala sam dojam da je sva ta voda tu zbog mojih suza, jer sam ga cijelog isplakala, a one su i dalje tekle. U mislima mi se našla slika oceana i mene same na jednom otočiču. Da bar! Stavila sam glavu na koljena i plakala, valjda jedno 10 minuta. Nisam ga ni primjetila tamo. Dečka koji se nećkao hoće li doći vidjeti što mi je, ili nastaviti svojim putem. „Hej, hej, što ti je?“ čula sam nečiji zabrinuti glas. Nisam se ni potrudila odgovoriti. Bila sam vjerojatno sva crvena u licu i natečena, ali to me nije spriječilo da ga pogledam. Bio je nedvojbeno stariji od mene, bar godinu ili dvije. Crna, polukratka kosa mu se sjajila na mjesečini i ljuljala na povjetarcu, tako da je izgledao čarobno. Pomislila sam da je on možda moj anđeo čuvar, i onda se sjetila da nisam u bajci. Nisam znala tko je on, ali sam imala dojam da sam ga već negdje vidjela. Palo mi je na pamet da vrlo vjerojatno ide u Hogwarts. Izgledao je kao da se žestoko premišlja. S izrazom lica kao da čini nekakvu glupost sjeo je do mene. „Hej, hej“, ponovio je on opet ali utješnije, „Ne bi smjela plakati. Ako budeš puno plakala, imat ćeš puno lice prišteva, ali kad bolje razmislim manje ćeš piškiti.“ Rekao je to veselo, pa sam se i ja nasmijala. Neiskreno, ali imala sam osjećaj kao da moram. Potapšao me po ramenu. Ne znam zašto, ali ja sam se naslonila na njegovo i to me jako smirilo. Prihvatio je to vrlo dobro, kao nekakvu igru prisnosti, i obgrlio me jednom rukom. „Najljepša cura na školi sigurno nema razloga plakati“, izrekao je nakon nekoliko minuta. „Sigurno dečki stoje u redu da bi te utješili. Ja znam da bi ja sigurno stajao. U redu, mislim. Ne u bilokakvom redu, ne redu za dućan ili tako nešto, nego za tebe. Zapravo da te tješim. Valjda shvaćaš,...“ „Ja nisam najljepša cura u školi“, rekla sam kroz iskreni poluosmijeh, „Gabrielle je.“ „Nemoj joj reči“, uzdahne on, „ali to samo ona misli. Znaš da si lijepa, samo vidim da nisi svjesna koliko.“ „Pa dobro, nisam ružna, ali nisam ni najljepša“, sada sam se stvarno nasmijala. „To si rekao samo da me umiriš!“ Sada smo se obadvoje smijali. Imao je lijep glas i lijep osmijeh, ne brundanje kao Jas... Ma znate čije. „Drake“, rekao je on, „Drake, mi je ime, ako te zanima. Ja tvoje znam, naranđice“ Isplazila sam mu jezik. Sagnula sam se prema jezeru i lagano oprala lice u prohladnoj vodi. Osjećala sam se puno bolje. Zijevnula sam, zijevnuo je i on. Zaspala sam na njegovom ramenu. Premda sam ga tek kratko znala, i čini se da je on znao sve o meni, nije me plašio, uljevao mi je sigurnost. U polusnu sam čula kako se i njegovo disanje usporava, java prelazi u san. Tko zna što donosi novi dan... Inspirirano nedavnim, šokantnim događajem iz mog života |
- 19:25 - Komentari (7) - Isprintaj - #
četvrtak, 13.08.2009.
|
Put do Hogwartsa mi je prošao dobro. Ma koga ja zavaravam da mi je prošao samo dobro? Prošao mi je odlično! Odlično, kažem. A zašto mi je prošao tako odlično? Reći ću vam, ne brinite. Naše društvo (Arday, Cass, Mari, Gabi, Jazova sisterka i ja) smo zauzele valjda najveći odjeljak. Ono, pa u njega bi moglo stati valjda duplo više ljudi. Ja sam ležala na trbuhu i čitala Wizzrock (najbolji glazbeni časopis evr) i rješavala neki bezvezni kviz, kad mi je netko sjeo na noge. „Au“, jauknula sam ja, „Arday, daj jedanput si mi to već napr...“ Tada sam shvatila da Arday sjedi na podu do mene i ja čujem neki muški cerek, bolje rečeno brundanje. Bilo me strah i okrenuti se. Možda bi se ispostavilo da je ovo samo san ako se okrenem. Ne, to nije bio moj brat, ni bilo koji drugi dečko kojeg znam. To je baš morao biti Jas, moja tiha patnja, nepriznata prva ljubav, sa jamicama na obrazima, dječjim licem, plavom kosicom, slatkim mirisom,... Ma razumijete me, zar ne. „Ne ličim si baš na curu“, započeo je on, „ali možda imam tako neodoljivo lijepo lice pa te podsjećam na anđela.“ Odvalio je to kao najveću šalu na svijetu i počeo se cerekati zajedno sa mojim bratom i još nekim njihovim prijateljima koji su ušli u odjeljak. „Ma daj momak, sad bi bilo dosta“, odjednom sam se pretvorila u kulericu. „Isto tako bi mogao siči s mene. Osim naravno, ako si nisi umislio da isprobavaš neki novi položaj na meni, jer onda bi te mogla ureći.“ Istog trena se skinuo s mene. Ali, prije toga se u svom položaju počeo penjati po meni što me pomalo... Pa, uplašilo. Cijeli put smo sjedili jedno do drugog i pričali. Vidio je da čitam Wizzrock i oduševio se što jedna cura to čita. Komentar na to mu je bio da bar ja to čitam, ako ne već moj brat. Muškarci (valjda ne možemo bez njih, hh). Sluša istu glazbu kao i ja, što mi je bio šok. Pa on je punk rocker. E od sreće bi i sad mogla zapjevati „Sheenu“ od Ramonesa, kao da mi se već tad nije omakla. Snima „mudre“ dokumentarce, dok se ja bavim „mudrim“ fotografijama. I on i ja volimo gledati nezavisne filmove. I što je najbolje od svega, nema curu! Peaches me gledala kao da ju je netko opalio maljcem po čelu. Ovo je bio vjerojatno prvi put da sam govorila o nekom dečku na taj način, nisam mogla sakriti oduševljenje. Nastavile smo šetati s perivojem dok se vrata nisu počela zatvarati i onda otrčale svaka na svoju stranu. Bilo bi baš genijalno da prvi dan u Hogwartsu dobijem kaznu zbog šetanja dvorcem u pola noći. Ušla sam u društvenu prostoriju. Bila je naizgled prazna. Stravično, eto kako se sad osjećam. Okrenula sam se prema kaminu. Tamo je sjedio on i čekao. Čekao mene. Tada se nasmiješio i krenuo prema meni. Nisam se mogla ni pomaknuti. Vidjela sam što drži u ruci i to me prepalo... Nastavit će se... |
- 19:15 - Komentari (7) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 10.08.2009.
Puno, puno, puno godina poslije
|
Serena i Vlad su se vjenčali. Otkrili su da su Ninu ubili Siriusovi roditelji i dijete poslali nekim dalekim rođacima. Serena je dobila 3 djece i postala je aurorica. Predaje OOMS u Hogwartsu. Vlad je svjetski poznat metlobojski igrač. Priča se vrti oko Pixie Blackrose. Dodatna objašnjenja stižu. Ako netko želi u priču, uključim ga. |
- 19:43 - Komentari (3) - Isprintaj - #
utorak, 25.12.2007.
Tuga dolazi kasnije
|
Ne mogu vjerovati što mi je ovo ljeto donijelo i odnijelo. Toliko tuge i patnje u životu nije osjetilo puno osoba. Da nije bilo Vlada i Rowene, vjerojatno sad ovo ne bi imao tko pisati. Uglavnom, ovo je moja priča. Sve se zbilo sredinom, prošle školske godine kada mi je Nina priznala da je trudna. Nisam mogla vjerovati, da moja najbolja prijateljica, koja ne može ni normalno razgovarat u društvu jednog momka, dobiva dijete s jednim od njih. Nisam znala o kome se radi, a ni ona mi nije željela reći. Prvo sam sumnjala na nekog naših godina poput Chada, Will, Axla i moram to napisati, ali i Vlada. Ali to je bilo daleko od istine. To su se dragi, sramežljivi dječaci, koji vjerojatno nisu ni imali RAZGOVOR. Možda sam se poslužila prljavim sredstvom, što sam ukrala malo Slughova napitka istine, ali se bome isplatilo, Ovo je postalo pregrozno da bi i napisala! NEĆU! Ne smijem!!!!! Dobro, hoću, ali vi to ne smijete nikome reći. Naime, otac Nininog djeteta je Sirius! A sad obašnjenje. Sve se zbilo na proslavi mog i Roweninog rođendana. Netko je dodao alkohola u naš punč od maline (mmm), i čini se da su i Nina i Sirius dosta popili. Pošto se rođendan zbivao u Sobi potrebe(Vladovo iznenađenje), Soba se sastojala od stotina Soba, koje osiguravaju privatnost, i gdje se osobe ne mogu naći i velike dvorane gdje se plesalo i pjevalo. U jednom trenutku su njih dvoje bili toliko pijani da su ih Vlad i Axl, zatvorili u jednu sobu sa bračnim krevetom, kako bi se odmorili. A ostalo je povijest. Mislim da Sirius nije kriv, ali nije ni ona pa je ipak samo malena Nina snosila posljedice. Samo smo nas dvije znale za trudnoću, i ona mi nije dala da nikome kažem, pa ni njimu. Postupno se počela debljati, i bila je malo buckasta. Onaj odvratni tipus Maeglin, koji misli da je najpametniji na svijetu, joj se nonstop rugao da je debela. Šta se njega uopće tiče i da se ona je malko udebljala?! Pred sam kraj godine ja više nisam mogla šutiti i morala sam se izbrbljati Dumbledoreu. On mi je rekao da sam napravila pametnu stvar, ali ja to sad ne mislim. Pozvao je njene roditelje i oni su ju se smjesta odrekli. Majka joj je stalno plakala za kćeri, ali muž (tiranin jedan odvratni), joj nije dao da išta kaže, i oni su ostavili Ninu, prepuštenu samoj sebi. Dumbledore je pozvao moje roditelje (moja mama je tolika cmoljavica, cijelo vrijeme je plakala zbog jadne Nine koja je ostala sama), i odlučili su da će se oni odsada brinuti za Ninu(svako zlo za nešto dobro). Nina više nije htjela pričati sa mnom, ali smo se pomirile kada je ona shvatila da sam dobro postupila. Završila je školska godina(Dumbledore joj je dopustio da završi školovanje, jer se ionako vraća sljedeće godine, jer će do tada roditi) i nas dvije smo se zbližile kao nikada prije. Preuzela sam ulogu oca(hahahahaha, samo se vi smijte), i bila uz nju u svakom trenutku. Nekoliko dana prije početka škole, Nina i ja smo bile same kući. Ona je dobila trudove i mi smo se letiprahom prebacile do Svetog Munga. Ja sam poslala već pripremljeno pismo Siriusu u kojem mu govorim istinu o svemu što se dogodilo. Nakon samo 10 min, Nina je rodila prekrasnu djevojčicu, koju je nazvala Anna Serena Black. Ja sam ih uslikala zajedno(nosila sam svugdje svoj fotić, pa tako i u tu bolnicu), i onda su nam je vidari odnijeli. Ja sam se onesvijestila i nakon toga mi je sve mutno. Nisam znala ništa, osim da sam ih obadvije izgubila. ... |
- 12:18 - Komentari (3) - Isprintaj - #
|
Studeni 2009 (1) Listopad 2009 (2) Rujan 2009 (2) Kolovoz 2009 (4) Prosinac 2007 (1) Kolovoz 2007 (1) Svibanj 2007 (2) Travanj 2007 (2) Siječanj 2007 (2) Studeni 2006 (1) Rujan 2006 (4) Kolovoz 2006 (3) Srpanj 2006 (8) Lipanj 2006 (1) Svibanj 2006 (17) Ožujak 2006 (3) Siječanj 2006 (12)
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Charlijevi anđeli i njihovi prijatelji
Priče iz života u Hogwartsu, Forksu i posvuda. Tko želi biti lik u priči neka mi samo ostavi željeno ime i opis lika i ja ću ga ubaciti u radnju. Radnja se odvija u sadašnjosti.  Najbolja škola vještičarenja i čarobnjaštva  Moja nova adresa ...it's not a cry that you hear at night, it's not somebody who's seen the light, it's a cold and it's a broken hallelujah...   Chlo 'Faith' Axeforth |16| °Zauvijek mlada.° °Otkrila je da je kao vampirica/vještica jako moćna i drukčija od ostalih vampira.° °Sada ima tamniju kosu i svjetlije oči jer joj se tako sviđa.° °Pravim imenom Pixie Cissdorie Simone Blackrose se ne služi već neko vrijeme.°   Bio sam rob, Neobičan oblik, Ljudskog stvorenja, Oko mene otrovno cvijeće, Raslo je svuda, Crnog sam đavla, Ugrizo za muda! Jack Sumpter |19| °U Pixie našao životnu družicu.° °Prozvao ju je Faith, jer je upoznavši nju, pronašao nadu i vjeru u budućnost.°  Edward Cullen °Brižan i sretan.°  Bella Cullen °Divna i savršena.°  Alice Cullen °Preslatka, šašava i predraga.°   Renesmee Carlie Cullen °Najbitnije bićence na svijetu.°  Becca James-Devile °Prva je prihvatila Faith i uvela ju u svoje društvo.° °Bori se ona protiv svojih demona, ali neprimjetno.°  Minnas 'Asi' Axeforth °Divlja Nahuelova polusestra, pubertetlija koja zajedno sa Pixie živi kod Charlieja.° °Pravo joj je ime Asui, a ime Minnas joj je dala Pixie.°  Zorro Steppe °Zločesti dečko koji se igra sa osjećajima svake lijepe djevojke.° °Poluindijanac je, vuko-dečko, ali živi u Forksu, a ne rezervatu.°  Stari i trenutno odsutni likovi: U igri ostaju Peach, braco, Drake i Cassie... ostali samo ako žele. Peaches Alice Blackrose |16| °Previše vješta u muškom društvu.° °Seka.°  Arday Lestrange |16| °Ne zna skrivati emocije.° °Zamjenica.°  Cassidy Jones-Smith |15| °Plaha.°  Demetria Destiny Hicox |14| °Najmlađa.°  Mari Sienna Naomi Cortez |15| Esperanza Moonlightstar |15| Gabrielle Yvonne Delacour |15| Victoria Lithium |17| Vladimir Emmet Blackrose |16| Jasper Lutz |17| Drake Evans |16| Ashton McAdams |17| Jeremy Benton |16| Samantha Diggory |14| Serena Maria Aurora Diggory Blackrose |36| |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||